MEĐUGORJE

Župa Međugorje (čine je sela Međugorje, Bijakovići, Vionica, Miletina i Šurmanci), smještena jugozapadno od Mostara, utemeljena je 1892. godine i stavljena pod zaštitu sv. Jakova apostola, zaštitnika hodočasnika. Selo se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1599. godine.

Godine 1897. dovršena je stara župna crkva, za ono vrijeme velika i lijepa, ali sagrađena na trusnom tlu ubrzo je počela pucati. Stoga se odmah nakon I. Svjetskog rata počelo misliti na gradnju nove crkve. Nova je crkva, nedaleko stare, dovršena i blagoslovljena 19. siječnja 1969. godine.

Do 24. lipnja 1981. godine Međugorje je živjelo životom ostalih sela ovog kraja: ljudi su obrađivali zemlju, sadili duhan i lozu. Proizvodili vino i povrće da bi priskrbili za svoj skromni život i život svoje djece. No, mnogi su i odlazili u svijet: u prekooceanske i zapadnoeuropske zemlje, te gradove u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

GOSPINA UKAZANJA

Od 24. lipnja 1981. Međugorje postaje najpoznatijom župom u svijetu. Tog dana u podnevnim satima nekoliko djece iz Bijakovića, iz zaseoka Podbrdo, ugledalo je, kako su kazali, neobičnu pojavu: Ženu s djetetom koja im je rukama davala znak da se približe.

Djeca su preplašena pobjegla svojim kućama i ispričala što su vidjeli. Odgovor starijih bio je posve očekivan: «Ne igrajte se s time, ta gdje će se vama ukazati Gospa.»

Djeca su uzbuđena i radoznala, i sutradan otprilike u isto vrijeme (oko 17.30) došla na isto mjesto. Događaj se ponovio: Djeca su – tako svjedoče – najprije ugledala snažno svjetlo, a potom i Gospu s kojom su molili.

Ukazanja su se nastavila svakodnevno, a narod najprije iz župe, a potom i iz drugih mjesta, te svijeta, počeo se okupljati i moliti.

Odmah nakon početka ukazanja, počeli su i progoni vidjelaca, njihovih roditelja i rodbine, župljana i svećenika. Djeca su privođena na policijska saslušanja i psihijatrijske preglede, ali je uvijek bilo utvrđeno da su djeca zdrava.

Tadašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko mjesec i pol dana nakon događaja uhapšen je i osuđen po komunističkom sudu na tri i pol godine zatvora stoga što je propovijedao evanđelje. Istu su sudbinu doživjela još dva svećenika.

Od 1981. godine do danas Međugorje je od obične župe postalo mjesto okupljanja milijunskog mnoštva hodočasnika iz cijelog svijeta, a mnogi od njih su posvjedočili da su upravo u ovoj župi pronašli vjeru i mir.

Međugorje danas uspoređuju, po plodovima, s glasovitim mjestima Gospinih ukazanja u dvadesetom stoljeću: s Lourdesom i Fatimom

Molitvena mjesta u župi Međugorje su:

a) Brdo ukazanja. Tako se sada zove mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima gdje su vidioci prvih dana vidjeli Gospu. Bilo je to koncem lipnja 1981. godine. Od tada se na tom mjestu okupljaju hodočasnici na molitvu krunice. I po danu i po noći mogu se susresti skupine hodočasnika kako se uspinju do mjesta prvog ukazanja. Samo to mjesto označeno je gomilom kamenja s usađenim neuglednim križem. Na uzlaznoj stazi postavljeni su godine 1989. reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad prof. Carmela Puzzolo iz Firence.

b) Križevac je brdo iznad Međugorja. Tu su stanovnici sela Međugorje 1934. godine na uspomenu 1900. obljetnice Isusove smrti podigli osam metara visok betonski križ. Skupine vjernika i pojedinci na tom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta idući od postaje do postaje. Prvih godina postaje su bile označene drvenim križevima. 1988. godine uz te križeve su postavljeni brončani reljefi - postaje Puta križa, rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo. Križevac se razvio u povlašteno mjesto štovanja Kristove muke i postao Kalvarijom međugorskog svetišta.

c) Župna crkva i prostor oko crkve mjesto je slavljenja euharistije i sakramentalnog života.

Uz crkvu je 1991. godine podignut oltar za vanjsko slavlje i dvadeset ispovjedaonica. Sagrađena je i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore. Podignuta su i dva šatora za prigodna slavlja. Osjeća se velika potreba novih sakralnih prostora.

Glavni molitveni program počinje Krunicom u 18 sati ( u 17 sati zimi ), nastavlja se svetom misom i završava klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu.